CANAH HEMP OIL (organsko ulje od semena konoplje)

CANAH konopljino ulje

Savršen, orašast ukus konopljinog ulja obogatiće mnoga jela. CANAH konopljino ulje se dobija hladnim ceđenjem semenki konoplje. Specijalna tamna staklena boca štiti osetljivo konopljino ulje od oksidacije. Kako bi sačuvalo kvalitet, konopljino ulje se čuva u frižideru. Pored čistog ulja, proizvode se i verzije sa ekstraktima bosiljka, čilija i belog luka. Sadrži 89% polinezasićenih masnih kiselina, sa sa idealnim odnosom omega-6 i omega-3 masnih kiselina (3:1). Izuzetan je izvor vitamina E (100-150 mg/100g). Nije za kuvanje, jer se tako uništava njegov dragocen sastav.

CANAH HEMP PROTEIN POWDER (protein za sportiste od organskog semena konoplje).

CANAH protein za sportiste

Sadrži 50% kompletnog proteina, sa 21 amino-kiselinom, uključujući i 8 esencijalnih. Lako se vari i apsorbuje, pa ne izaziva nadutost stomaka, čestu kod upotrebe klasičnih proteina za sportiste, na bazi surutke (whey) ili soje. Za razliku od ostalih proteina za sporiste, CANAH protein sadrži i omega-3 masne kiseline, koje su neophodan suplement u sportskoj ishrani. Za razliku od proteina surutke (whey) i soje, alergija na protein konoplje praktično ne postoji. Bez šećera i aspartama. Bez boja, veštačkih aroma i konzervanasa. Bez glutena i laktoze. Za razliku od mnogih vegan proteina za sportiste, koji nisu etiketirani kao “organic”, CANAH protein nije proizveden korišćenjem rastvarača koji imaju negativan efekat na okolinu i ljudsko zdravlje. CANAH protein za sportiste je proizveden tehnikom hladnog ceđenja, predstavlja presan proizvod (raw food) i prilikom njegove proizvodnje nisu korišćeni heksan i drugi rastvarači. Idealan je za sve sportiste, a naročito vegetarijance i vegane.

RECEPTI

Recepti za jela u kojima se koristi seme konoplje će početi polako da se pojavljuju na ovom blogu. U principu, posipaju se po jelima, salatama, sendvičima… Od semenki konolje, uz dodatak vode, može se u blenderu napraviti konopljino mleko (2-3 kašike semenki na 250 ml vode). Mleku možete dodati voće i onda dobijate nešto poput milkšejka:

MEDIJSKE I „NAUČNE“ LAŽI NAJVEĆE ORUŽIJE KORPORATIVNOG BIZNISA

Tako je Herst tokom 1934. do 1937. naručio od svojih urednika više prikladnih tekstova o opasnoj biljci – marihuani. Reč „marijuana“ uzeli su iz meksičkog slenga sa namerom da sa njom upoznaju širu javnost. Morali su da izmisle neko ime, jer sve ono loše i zastrašujuće što su planirali da dovedu u vezu sa ovom biljkom, nikako se ne bi moglo povezati sa konopljom u to vreme. Kao kada bi ste danas za kamilicu ili lipu tvrdili da su teške halucinantne droge.Izmišljeni novinski članci tako su teško klevetali Meksikance, Afroamerikance, džez muzičare i sve druge koji su navodno koristili opojnu travu – marihuanu. Posebno je na meti bio Nju Orleans, gde se pušenje marihuane navodno obilato upražnjavalo medju crnačkim većinskim stanovništvom.Čitaoci su zatim upoznavani sa pogubnim uticajem marihuane na ljudsku psihu. Ona je bila uzrok mnogih nerazjašnjenih saobraćajnih nesreća, ubistava i samoubistava, i uzrok nemorala mnogih mladih žena.Pretnja marihuanom punila je naslovne strane, a takozvana „cigara ludosti“ bila je prikazana kao snažan narkotik koji je izazivao „neizlečivo ludilo“, dovodio do duševnog rastrojstva i bio „opasniji od kokaina i heroina“. Marihuana je nazivana travom koja je došla iz pakla. (Pitam se kako li bi televizija B92, da je postojala u ono vreme, to žestoko prikazivala? Možda bi odmah krenuli u gradnjuu „Sigurne kuće“ za žrtve marihuane? Svejedno, indukcija straha i nasilja danas je njihova uredjivačka politika.)Ova medijska kampanja trajala je tri godine.Snimljeni su u tom periodu i filmovi kao „Cigara ludila“ (1936) „Marihuana -tajni ubica mladih“, (1935) i „Marihuana: Djavolje seme“ (1936). Na kraju filma “ „Cigara ludila “ ispisana je poruka: PRENESITE SVOJOJ DECI.Svi filmovi su bili puka propaganda oblikovana da gradjane zastraše. Cilj je bio da kroz Kongres prodje zakon kojim bi se uzgajanje marihuane teško oporezovalo i da se ljudi od toga maksimalno odvrate.Da je marihuana u stvari konoplja to još niko nije povezivao. Ali strah od onog što se zove marihuana je već bio prisutan.Kako primećuje Dag Jurči tih godina ljudi su bili prilično naivni i sa daleko manje znanja. „Mase su bile kao ovce koje su čekale da ih neko moćan povede. Nisu uopšte postojale sumnje u vlast. Sve što bi objavile novine ili emitovao radio smatrano je istinom. Tako je poruka o opasnosti od marihuane preneta deci koja su ubrzo i sama postali roditelji baby -boom generacije iz 1957.“Danas svi znamo da je marihuana isto što i „indijska konoplja“ i da je to opasna droga. To je najčešće i sve što znamo o konoplji, mi iz baby-boom generacije.Protektivni zakon o oporezivanju uzgajivača marihuane, odnosno Canabis sative donet je 14. aprila 1937. Sve je sprovedeno preko proverenih Diponovih političara i to tako što je Odluka o zabrani prvo doneta u Budžetskom odboru u Predstavničkom domu, a taj obor ima specifičnu moć da ono što predloži ne mora da bude raspravljano u drugim odborima. Predsednik Budžetskog odbora je tada bio Robert Dagton iz Demokratske stranke koji je bio zadužen (da li i plaćen?) od porodice Dipon da kroz Kongres provuče zakon podsećajući kongresmene kako je marihuana opasna za američku mladež.Da se radi o opasnoj opojnoj drogi potvrdio je i Anslinger iz Federalnog biroa za narkotike i opojne droge. On je tvrdio da marihuana izaziva agresivnost kod onih koji je puše kao cigarui da je uzrok nasilničkog ponašanja. (Videćete da je samo nakon pet godina rekao nešto sasvim drugo).I zakon o oporezivanju uzgajivača Canabis sative je prošao.Predsednik Franklin Ruzvelt je 2. avgusta 1937. potpisao ovaj zakon.Septembra 1937.najkorisniji poznat usev na svetu postao je opasna opojna droga – marihuana.Bio je to veliki dobitak za privatni korporativni biznis i ogroman gubitak za američki narod i državu.Kada je Američko Lekarsko Udruženje shvatilo da je marihuana u stvari pasivna konoplja koju su koristili kao lek preko stotinu godina (i zbog njene psihoaktivne komponente Delta-9-tetrahydrocannabinol) bilo je previše kasno. Dr Džejms Vudvord, lekar i advokat, izjavio tek kasnije pred Kongresom (kada je traženo da se zakon ukine) da je samo to bio razlog što se Asocijacija nije založila protiv donošenje tog zakona.Zapravo samo nekoliko ljudi u SAD, u to vreme, shvatilo je prevaru. Toliki je bio strah od marihuane koji su Herstovi mediji posejali.Zakon je oporezivao stotinu dolara na jednu uncu konoplje i oporezivao bilo kakvu komercijalnu prodaju, što je konoplju brzo učinilo nekompetitivnom na tržištu.Sva konoplja koja je bila u Americi neophodna, morala se uvoziti.

PARLAMENT ODLUČUJE PO POTREBI KORPORATIVNOG BIZNISA

Kada je uvoz 1942. zbog Drugog svetskog rata potpuno stao, američka vlada je tražila ukidanje zakona. I ne samo to. Krenula je žestoka kampanja ministarstva za poljoprivredu koje je tražilo od američkih farmera da što više seju konoplju. Tada je skovana parola: „Konoplja za pobedu!“ Ista vlada koja je pre samo pet godina oporezovala konoplju kao opasnu drogu, sada je pozivala farmere da posade 350 000 jutara sa konopljom. Izgradjena je i 71 farma za njenu obradu.Čim je rat završen, pozicija konoplje je igrama u Parlamentu, preko korumpiranih političara u „nademokratskijoj državi na svetu“, ponovo vraćena tamo gde je odgovaralo moćnoj naftnoj oligarhiji, koja je iz rata izašla još bogatija. Konoplja je ponovo postala marihuana – demonsko seme i ponovo je tražen zakon o njenom oporezivanju.Isti čovek iz Federalnog biroa za narkotike, Anslinger, opet je pred Kongresom svedočio o opasnoj marihuani. Ovog puta je, medjutim, rekao sve suprtotno od ranije tvrdnje: tih godina u vreme makartizma, kada se SAD spremala na krstaški rat u Koreji i kasnije u Vijetnamu (koji je rimokatolički klan iz Pentagona vodio protiv budističke jeresi i ruskog razmeštanja nuklernog oružija) marihuana je, po njegovom svedočenju, bila veoma opasna jer je „mogla toliko da umrtvi vojnike da izgube svaku volju za borbom“.Već 2. novembra 1951. kroz Kongres je prošao takozvani Bogsov zakon koji je povećao kazne za sva kršenja zakona u ograničenju uzgajanju konoplje. Zatvori su počeli da se pune prekršiocima, posebno su hapšeni mladi koji su pušili konoplju.Propaganda je nastavila da radi svoj posao pa je pušenje konoplje i njena štetnost moralo biti što više urezano u svet mladima. Kao podloga idealan je bio rock and roll, pa su i neke velike zvezde rok scene od droge morale da umru. (Ali, ovo je posebna tema).Proizvodnja konoplje opala je za 80 % i čitava planeta od tada mora da „guta“ ogromne količine petrohemijskih otpadnih toksina koje ne može nikako da „svari“.Pored ogromne količine plastičnog djubreta i toksičnih gasova, Zemlji se onemogućava i da diše, jer se ogromna šumska prostranstva krčme da bi se drvo preradjivalo u papir. Pri ovoj obradi drveta potrebno koristiti i jake toksične kiseline (što sa konopljom nije slučaj).A sve se može lako nadoknaditi ukoliko bi se slobodno koristila konoplja.Njena prirodna biomasa bi mogla praktično da nadoknadi sve energetske potrebe koje se danas zadovoljavaju naftom (koja izgleda i nije organskog porekla).(Ako ste se možda sad zapitali – zašto onda „majčica Rusija“, toliko forsira svoje naftovode i gasovode, a ne predje lepo na konoplju koju mogu slobodno da gaje i preradjuju (i unište Zapadne tajkune, a ruske seljake konačno obogate) razlog je prost: zato što globalna naftna oligarhija savršeno dobro drži u svojim rukama i Zapad i Istok i Sever i Jug. Dakle, oni su GLOBALNA oligarhija. Politička podela sveta kakvu mi smrtnici (i robovi) učimo u školama (i kako je uči naša pseudopolitička „elita“ na raznim fakultetima političkih nauka), predstavlja samo šarenu lažu kako bi ova pseudoelita obavljala funkciju korisnih idiota. Svet nikada nije bio podeljen na Istok i na Zapad, na države i državice, narode i nacije, na levičare i desničare, liberale, komuniste, socijaliste, anarhiste, radikale, laburiste, stare i nove konzervativce, već na interesne zone korporativnog biznisa koji globalna oligarhija hiljadama godina savršeno kontroliše preko svojih masonskih loža (ranije verskih zajednica), a one preko svojih članova koje ubacuju kao političke marionete u razne države sveta. Pravu političku podelu znaju samo oni sa vrha Piramide. Zato se i zovu Iluminati – prosvetljeni.Svi medjudržavni i unutar politički sukobi medju gradjanima samo su vešto orkestrirana pomeranja kada pojedini globalni oligarsi premeštaju svoje interesne zone. Dakle ONI će preći i na konoplju kada budu za to spremni, a ja verujem da se oni na to polako spremaju. Konoplja bi drastično oborila cene gasa i nafte, pa bi lako pukla i „majčica Rusija“ – da nije njihova).

DIPON KONTROLIŠU SEMENSKU ROBU

Porodica Dipon, pored toga što je jedan od najvećih deoničara američke centralne banke FED, drži 18% svetskog tržišta semenske robe i ima 42 % udela u severnoameričkom tržištu kukuruznog hibrida, natraženijeg useva u SAD.Tri generacije dinastije Dipon (Du Pont). Dipon su američka porodica poreklom iz Francuske i učestvovali su u francusko-američkoj kupopropdaji države Luizijane. Prodica Dipon danas kontroliše najveću svetsku banku semenskih vrsta i vodeća je u upravljanju globalnim tržištem semenske robe. Jedna su od najbogatijih dinastija u svetu, blizu Rotšildima i Rokfelerima.E.I. du Pont de Nemours je u Americi 1802. počeo da proizvodi eksploziv, stvarajući tako jednu od najstarijih korporacija na svetu. Za samo 100 godina postali su najveći proizvodjači oružija. Čuveni upaljači Dipon su samo jedan sporedan proizvod eksplozivne mašinerije koja je pravljena u njihovim fabrikama.Kao glavi američki proizvodjač oružija Dipon su razvili bliske veze sa američkom vladom i bili su jedan od glavnih izvodjača u pravljenju prve atomske bombe u „Projektu Menhetn“. Učestvovali su u izgradnji nuklearnih postrojenja na Savannah River-u gde su od 1952. proizvedena sva oružija punjena plutonijumom za US vojsku.Od 1910. do 1920. naučnici Dipon istraživačkih instututa izmislili su čitav niz novih proizvodnih procesa koji su bazirani na preradi nafte i svi teško zagdjuju životnu okolinu. Teško da postoji i jedan hemijski toksin, a da u njegovom stvaranju glavnu ulogu ne igraju interesi ove dinastije. Njihove kompanije su vodeći proizvodjači veštačkih vlakana u svetu. Vlasnici su patenata za najlon, rajon, plastiku, teflon, itd. Danas su glavni poslovi Diponove korporacije hemija, veštačka vlakna i svi polimeri. Oni su jedan od četiri najveća proizvodjača agrohemije u svetu. Ako imate u vidu da konoplju osim skakvaca ne napada skoro ni jedna štetočina, vidite da bi poslovi Dipona sa pesticidima tu bili slabo isplativi.Dipon su prokrčili put sumpor dioksidu, olovnom benzinu, CFS-u. Brojni izlivi opasnih materija iz njihovih postrojenja vešto su zataškavani ili jednostavno i pored brojnih sudskih procesa koji se protiv njih vode, ni jedan sudija ih nije do sada pozvao na odgovornost i zatvorio im neku fabriku. (Logično, jer u demokratskim državama sudovi su za narod, a ne za vlastelu, zar ne?).Dipon korporacije su i danas najveći zagadjivači prirode.Rade u 65 zemalja i polovina njihove prodaje ostvarene u 1999. godini, teške oko milijardu dolara, bila je van SAD. Diponova transglobalna moć je kao kod ostalih najmoćnijih dinastija prikrivena od naroda i u biznisu se pojavljuju pod imenima raznih kompanija. Njihovi brendovi su: Nylon, Teflon, Gore-Tex, Lycra, Silverstone, Stainmaster, Antron, Remington i benzin koji se prodaje pod imenom Jet i Seca.Jednu milijardu dolara godišnje Diponovi troše na istraživanje u oblasti poljopriverede, farmaceutike i biotehnologija.Cilj im je da u 21. veku proizvedu što više proizvoda od biljaka i mikroorganizama kroz genetski inženjering. To uključuje GM biljke koje proizvode plastiku, industrijske enzime za farmaceutiku i kozmetiku.Udeo u globalnom tržištu semenske robe biće iskorišćen za prodaju ovih biotehničkih proizvoda direktno do seljaka. Diponovi sve ovo cinično predstavljaju kao „zelenu tehnologiju“, a zapravo im je cilj što veći profit spuštanjem proizvodnih cena.Tu spada i biznis sa biodizel gorivom (prave i biobutan), koji je marionetska srpska vlada prikazala narodu kao „ekološko gorivo budućnosti“. Otrovne kiseline koje se u procesu pravljenja biodizela moraju koristiti nisu predstavljene javnosti. Posebno nije otkriveno gde će se one iz fabrike biodizela odvoditi. Svi sastojci koji se u proizvodnji biodizela koriste proizvode Dipon kompanije.Sve skuplja ekspolatacija nafte (ali i tendencija koncentracije moći naftnog biznisa u Rusiji) vodi ove jurišnike za profitom u traženje novih jeftinih tehnologija koje mogu skupo prodati.Dipon su bili jedna od porodica koje su formirala Komitet za intelekualno vlasništvo i pritiskali su američku vladu da donse zakonsku regulativu u STO kako bi naterali brojne zemlje da donesu zakonska rešenja na petente o biljnim varijetetima u industrijskim procesima. Ovi zakoni će omogućiti Diponima da se šire na profitabilna nova tržišta. Posebno su zainteresovani za poljoprivredu i farmaceutsko tržište u Brazilu, Indiji i čitavoj Aziji i bivšem sovjetskom bloku, kao i na Balkanu.

Medicinski stručnjaci traže od EU: Legizirajte Marihuanu to je potrebno nauciMisao javnosti o medicinskom učinku Marihuane počela se javljati tek nedavno, iako se ona upotrebljavala gotovo otkako postoji čovječanstvo. Marihuana ima tisuće načina na koje se može upotrijebiti u medicinske svrhe. Dok je bila legalna, do 1937 godine, u SAD-u se prodavala kao tonik za smirenje živaca. Ipak, ljudi su koristili Marihuanu davno prije.

Ona se pojavljuje gotovo u svim poznatim knjigama učenjaka i mudraca. Označena je kao jedna od najvažnijih medicinskih tvari, nazvana je „panaceas“ što znači „izliječi sve“.

Početkom našeg stoljeća, zbog naglog porasta upotrebe morfija, aspirina te barbituata opada upotreba kanabisa. Znanstvena se medicina praktički odriče upotrebe kanabisa. Kao rezultat opće hajke na kanabis četrdesetih godina, droga je izbačena iz farmakopeje većine zemalja. U posljednjih desetak/dvadesetak godina neki liječnički krugovi ponovno stavljaju na dnevni red pitanje primjenu kanabisa.

Postoje eksperimentalni dokazi da kanabis povoljno djeluje kao lijek za mnoge bolesti. Lista bolesti na koje Marihuana može djelovati pozitivno uključuje multiplu sklerozu, rak i njegovo liječenje, AIDS i liječenje AIDSA, glaukom, epilepsiju, smirenje grčeva, depresiju, epilepsiju, migrene, astmu, pruritis, nesanice, ozbiljne bolove i smirenje kašlja, te mnoge druge.. Godine 1974. objavljena su prva istraživanja koja ukazuju na antitumorski učinak Marihuane. Isto tako, postoje i izvještaji koji dokazuju uspješnost primjene Marihuane u smirivanju napada epilepsije.
Kod mnogih indikacija propisivao se kanabis namjesto otrovnih opijuma i kloralhidrata. Tadašnji medicinski izvještaji nigdje ne spominju eventualnu toksičnost kanabisa, a nije uočeno ni razvijanje tolerancije (tolerancija kod lijekova je stanje kada lijek na pojedinu osobu ne djeluje, višim ili nižim razmjerima) kod produžene upotrebe.

Kemikalija kanabinol (eng. CanNabinol) može biti upotrijebljena kako bi pomogla ljudima koji pate od nesanice. Druga, kanabidiolna kiselina (eng. Cannabidiolic acid), uzeta iz mladih pupoljka. To je moćno sredstvo za dezinfekciju. Marihuana pomaže ljudima sa kožnim bolestima (npr. herpes). U davnoj prošlosti upotrebljavala se za liječenje bolova, listovi su stavljani u zavoje. Isto tako može biti napravljen opuštajući, ne-psihoaktivni čaj od malih stabljika Marihuane. Jedan od poznatijih učinaka Marihuane je taj, da kontrolira povraćanje i mučninu. Ukoliko rak pokušavamo liječiti kemoterapijom, vrlo je važna stvar da dobro jedemo. Ista je stvar i sa AIDS-om i AZT-om ili Foscavir-om (uzeto iz eng.). Tu se vrlo često postavljaju granice između života i smrti. Pacijenti su shvatili da je Marihuana izrazito dobra u borbi s mučninom, te, iako je ilegalna, mnogi je pacijenti koriste u tu svrhu.

Isto tako, Marihuana je dobra u borbi sa još dvije bolesti. Glaukom je druga vodeća bolest u uzrokovanju sljepoće. Sljepoću uzrokuje nekontrolirani očni pritisak. Marihuana kontrolira taj pritisak i sprečava ga. Na taj način sprečava sljepoću. Multipla skleroza je bolest gdje tjelesni imunološki sustav napada živčane stanice. Marihuana može spriječiti multiplu sklerozu u napredovanju.

Kemoterapija raka
Kemoterapija je jedan od najvažnijih metoda kojima se tretiraju osobe oboljele od raka. Kemoterapija se obavlja u više navrata, svakih nekoliko tjedana, a kemoterapijska sredstva se daju intravenozno. Sredstva koja ljudsko tijelo dobiva kemoterapijom jedna su od najmocnijih i najtoksicnijih kemikalija korištenih u medicini. Te kemikalije napadaju stanice raka, ali istodobno nagrizaju i ubijaju zdrave stanice našeg tijela. Samim time proizvode strašno neugodne i opasne popratne pojave. Sredstva koja se najcešce koriste u kemoterapiji su: cisplatin (Platinol), doksorubicin (Adriamycin), ciklofosfamid (Cytoxan), ifosfamid (Ifex) i derivati nitrogen-mustarda. Kemikalija cisplatin može uzrokovati gluhocu ili poremecaj rada bubrega. Ifosfamid može izazvati krvarenje i podljeve, ciklofosfamid oslabljuje imunitet, doksorubicin može uništiti srcani mišic. Derivati nitrogen-mustarda zbog svoje toksicnosti toliko razjedaju kožu ili bilo koje drugo tkivo s kojim budu u doticaju. Pogledajte samo sva ova imena kemikalija. Pokušajte ih samo izgovoriti, shvatiti cete koliko zastrašujuce djeluju.
Zamislite sada kako zaista zastrašujuce djeluju na ljude u kojima se nalaze. Kao što smo naveli, kemikalije se daju covjeku intravenozno. Ukoliko kemikalija procuri kroz iglu ili igla isklizne iz vene i pogodi tkivo, pacijent može izgubiti mogucnost uporabe ruke. Sjetite se samo ispadanja kose. Vecina tih lijekova uzrokuje gubitak kose. Isto tako, svaki od tih lijekova može uzrokovati drugaciju vrstu raka dok lijeci izvornu bolest. Ukoliko pogrešno doziramo lijek, riskiramo pacijentov rad bubrega, srca ili njegovo disanje. Ipak, ukoliko cemo gledati na najrazornije popratne pojave, to su gubitak teka i mucnina, te povracanje. Zamislite neprestano dizanje želuca koje traje satima, cak i danima nakon tretmana, nakon cega slijede ucestale mucnine. Prilikom povracanja mogu se dogoditi užasne stvari poput razdiranja jednjaka ili lomljave kosti. U pacijenata se javlja osjecaj gubitka kontrole nad stvarima. Taj osjecaj može biti razoran ukoliko gledamo psihicko stanje bolesnika. Isto tako, vecina pacijenata uopce ne jede jer ne mogu podnijeti pogled na hranu ili osjetiti njen miris. To uzrokuje gubitak težine i snage te volja za životom strahovito opada. Pacijentova volja opada svakim sljedecim tretmanom.

Ne volja za odlazak na tretman vec volja za život. Postoje pacijenti koji refleksno povracaju kada samo pomisle na bolnicu i bolnicko osoblje, te sve one preparate. Mnogim se pacijentima popratne pojave kemoterapije cine užasnijima od samoga raka. Tu se javlja prekid kemoterapije jer pacijenti žele svoj život natrag. Iako to za vecinu ljudi znaci smrt, oni inzistiraju na prekidu kemoterapije, samo žele živjeti ostatak svojeg života. Maleni ostatak. Ipak, mnogi pacijenti pronalaze olakšanje u standardnim antiemeticima, lijekovima protiv mucnina, kao što su proklorperazina (Compazina) ili ondansetrona (Zofrana) i granisetrona (Kytrila). Ipak, u nekim slucajevima kemoterapija i psihicko stanje bolesnika uzrokuje da lijekovi uopce ne djeluju ili prestanu djelovati nakon nekog vremena. Zofran se smatra trenutno najdjelotvornijim od standardnih antiemetika, no cesto ga se mora davati po nekoliko sati intravenoznim dripom, dok pacijent leži u bolnickom krevetu. Taj tretman stoji nekoliko stotina dolara. Samo jedan tretman. Što je sa ljudima koji si to ne mogu priuštiti? Razliciti istraživacki programi i njihovi rezultati ukazuju da Marihuana može biti izrazito djelotvorna zamjena za standardne lijekove. U jednoj studiji provedenoj na pedeset šest pacijenata kojima standardni antiemetici nisu pomagali, 78% ih se oslobodilo simptoma kada bi popušili Marihuanu.

Poznat je slucaj o osamnaestogodišnjem mladicu iz Houstona oboljelom od leukemije, koji je pružao sve veci otpor kemoterapiji raka jer više nije mogao podnositi mucninu i povracanje. Lijecnicima i obitelji bilo ga je sve teže nagovoriti da uzme lijek o kojem mu je ovisio život. Zamislite koliko je muke potrebno osamnaestogodišnjaku da izgubi volju za životom. Ipak, jednog dana na opce iznenadenje svih mladic se složio s uzimanjem lijekova i od tada nije pružao otpor kemoterapiji. Priznao je da je pušio Marihuanu dvadeset minuta prije svake terapije. Marihuana je eliminirala svaki poriv na povracanje, pa cak i najblažu naznaku mucnine. Ovo je bilo spomenuto u literaturi 19. stoljeca. Jednom je malenom djecaku dijagnosticirana akutna limfaticna leukemija u julu 1967. godine. Nadam se da mi autor knjige iz koje izvlacim podatke nece ovo zamjeriti. Taj mali djecak tada je imao deset godina. Prvih nekoliko godina dobro je podnosio terapiju u bolnici. Isto tako, podnosio je ostanke u bolnici. No 1971. godine poceo je uzimati prvi od lijekova koji izazivaju tešku mucninu. Djecak je bio jedan od pacijenata koji nije mogao kontrolirati anti-reakcije na lijekove. Povracao bi kratko vrijeme nakon tretmana i nastavio bi imati porive mnogo sati poslije. Jednom je njegova majka predložila njegovom ocu da djetetu daju malo Marihuane. Otac se nije složio zbog protuzakonitosti i drugih cimbenika.

Ipak, jednog dana otac se iznenadio kada je došao u posjetu djecaku, neposredno prije kemoterapije. Majka i djecak bili su, za razliku od uobicajenih situacija pred kemoterapiju, potpuno opušteni. Cak su se i šalili na ocev racun. Kasnije su mu odali tajnu. Tog jutra su na putu prema klinici nabavili su malo Marihuane od prijatelja. Kada je otac vidio koliko je dobro njegovu sinu, uslijedilo je olakšanje. Niti se bunio dok su mu davali lijek, niti je uslijedila ikakva mucnina i povracanje. Na putu kuci bio je gladan, a naveo sam maloprije kako kemoterapija ubija volju za gladi. Došavši doma, zapoceo je svoje uobicajene aktivnosti umjesto da ode u krevet, što je bio uobicajen postupak prije nego je otkrio Marihuanu. Roditelji nisu mogli vjerovati. Otac više nije zabranjivao sinu da puši marihuanu, što je objasnio i doktorima. Tako se desilo da se doktor koji se brinuo o Dannyjevoj terapiji sam uvjerio u korisnost Marihuane. Djecak je doživio i proživio posljednju godinu svojeg života koristeci Marihuanu prije svake kemoterapije, što mu je zaista olakšalo tu posljednju godinu.

Doktor je zamolio oca (koji je i sam bio doktor) da mu se pridruži u pisanju izvještaja glavnom doktoru, kojeg je to zainteresiralo da provede prvi klinicki pokus o uporabi kanabisa u kemoterapiji raka. Izraelski su istraživaci prije desetak godina otkrili da je još jedan kanabinoid, delta-8-THC, srodnik delta-9-THC s manjim psihoaktivnim potencijalom, efikasno sprijecio mucnine i povracanja u osmero djece izmedu tri i petnaest godina koja su patila od razlicitih hematoloških (krvnih) vrsta raka. Za vrijeme kemoterapije, delta-8-THC bio je u potpunosti djelotvoran uz zanemarive popratne pojave. Isto tako, Marihuana je dobra u borbi sa još dvije bolesti. Glaukom je druga vodeca bolest u uzrokovanju sljepoce. Sljepocu uzrokuje nekontrolirani ocni pritisak. Marihuana kontrolira taj pritisak i sprecava ga. Na taj nacin sprecava sljepocu. Ocna jabucica mora biti savršeno okrugla kako bi pravilno foukusirala svjetlost na mrežnicu. Njen oblik se održava pritiskom unutrašnje tekucine, ocne vodice.

Ukoliko se desi da oko proizvodi previše tekucine ili su kanali kroz koje ta tekucina ide zacepljeni, raste tlak koji može oštetiti ocni živac, koji prenosi podražaj iz oka u mozak. Glaukom napada 1.5 posto populacije u dobi od pedeset godina i oko 5 posto u dobi od sedamdeset godina. Gotovo 13.5 miliona ljudi u svijetu pati od poremecaja glaukoma, a zastrašujuc je podatak da svake godine od njega oslijepi 80 000 ljudi samo iz Amerike (u Americi ima gotovo milion oboljelih od glaukoma).
Ovaj podatak nam govori kako je glaukom drugi vodeci uzrok sljepoce u svijetu. Vecina su glaukomi otvorenog kuta ili obicni kronicni glaukomi, u kojima se kanali postupno sužavaju i tlak unutar oka polagano raste. Posljedica je gubitak perifernog vida, koji može doci potpuno neprimjeceno, a onda se pretpostavlja velika razvijenost bolesti. Kako bi izbjegli nepovratnu štetu, potrebno je rano otkriti bolest i pažljivo je pratiti i kontrolirati intraokularnni tlak. Danas se glaukom lijeci najcešce kapima za oci koje sadrže beta-blokatore poput timolola (Timoptic) i koje smanjuju aktivnost epinefrina (adrenalina). Ti lijekovi su prilicno efikasni, no, mogu imati vrlo neugodne popratne pojave: izazivaju depresiju, otežavaju astmu, usporavaju rad srca i povecavaju opasnost od srcanih problema. Kapi koje su slicne adrenalinu mogu takoder biti efikasne u lijecenju glaukoma, ali mogu nadražiti bjeloocnicu i pogoršati visoki tlak i srcane bolesti. Miotici su lijekovi koji sužavaju zjenicu, kao što je pilokrapin. Oni se isto tako mogu prepisati za glaukom, iako danas nešto rjede. Miotici su uglavnom sigurni za srce i respiratorne i probavne sustave, ali mogu izazvati zamucen vid, oštetiti nocni vid, i stvoriti ocnu mrenu. Isto tako, pacijentima se mogu davati inhibitori, odnosno tablete koje sadrže inhibitore karboanhidraze, a taj lijek može izazvati gubitak apetita, mucninu, proljev, glavobolje, utrnuce i drhtanje, depresiju i umor, bubrežne kamence i, iako rijetko, smrtonosan poremecaj krvi. Pedeset posto ljudi oboljelih od glaukoma ne može podnositi popratne pojave svih ovih lijekova. Jedan od najnovijih lijekova protiv glaukoma je latanoprost (Xalatan). Taj lijek smanjuje intraokularni tlak povecavajuci drenažu ocne vodice, umjesto da uspori proizvodnju te tekucine. Isto tako povecava smedu pigmentaciju u šarenici kod približno 7 posto pacijenata koji ga koriste, pa tako izaziva postupnu promjenu u boji njihovih ociju.

Otkrice da Marihuana smanjuje intraokularni tlak dogodilo se slucajno, za vrijeme pokusa u UCLA-u (University of California Los Angeles), Ocnom institutu Jules Stein, provedenog kako bi se ustanovilo širi li Marihuana zjenice. Policija je tvrdila da je to navodno širenje znak intoksikacije Marihuanom i stoga dobar temelj za pretraživanje i uhicenje gradanina. Subjekti istraživanja bili su normalni dobrovoljci koji su pušili Marihuanu koju uzgaja vlada. Za vrijeme pušenja, provodilo se fotografiranje njihovih ociju i otkriveno je da su im zjenice blago sužene, ne proširene. Isto tako, oftamološko ispitivanje pokazalo je da Marihuana smanjuje suzenje ociju i intraokularni tlak. Daljnji pokusi su ukazali na slicno djelovanje kod pacijenata s glaukomom. Marihuana je smanjivala intraokularni tlak u prosjeku na cetiri do pet sati, bez bilo kakvih indikacija na štetna djelovanja ili vizualnu funkciju u gradi oka. Pod utjecajem Marihuane zjenice su normalno reagirale na svjetlost, a isto tako nisu bili oštenceni niti oštrina vida, prelamanje svjetlosti, periferna vidna polja, binokularni vid i percepcija boja. Sve je bilo u najboljem redu. Istraživaci su zakljucili da bi Marihuana mogla biti korisnija od konvencionalnih lijekova i da vjerojatno radi drugacijim mehanizmom. Ovaj zakljucak je potvrden daljnjim eksperimentiranjem. Ucinak na intraokularni tlak pojavljuje se kada se Marihuana puši ili kada se THC uzima oralno. U jednom proucavanju, devetnaest pacijenata je pušilo Marihuanu trideset pet dana, a drugih je dvanaest pušilo devedeset cetiri dana bez razvijanja tolerancije u njezinom djelovanju na intraokularni tlak i bez ikakvog pogoršanja vida. Isto tako, neka su istraživanja pokazala pozitivan ucinak na lokalno primanje kanabisa (npr. kao kapi za oci).

Nažalost, preparati Marihuane koji bi odgovarali lokalnoj primjeni još nisu proizvedeni. Padavica Padavica je stanje u kojem odredene moždane stanice postaju abnormalno osjetljive i spontano se prazne na nekontrolirani nacin, što uzrokuje napadaj. Generalizirani napad padavice zove se još grand-mall. Tada se abnormalne stanice nalaze na obje strane mozga i njihovo pražnjenje stvara konvulzije (snažno stezanje mišica). U apsans napadajima opce moždano pražnjenje izaziva gubitak svjesti, no ne i konvulzije. Parcijalni su napadaji posljedica abnormalnog pražnjenja u nekom izoliranom dijelu mozga i mogu ali ne moraju izazvati promjenu u stanju svjesti. Parcijalni napadaji koji uzrokuju promjenu u stanju svijesti, poznati su kao složeni parcijalni napadaji, a uzrokovani su oštecenjem na sljepoocnom (temporalnom) ili ceonom (frontalnom) režnju moždane kore. Oni su ranije bili znani kao psihomotorni napadaji jer simptomi ukljucuju i motornu aktivnost (grimase i uzastopni pokreti ustiju ili ruku vrlo su uobicajeni). Kad se pretjerano uzbudenje stanica ogranici na vrlo maleno podrucje, oboljeli od padavice može imati neobican osjecaj vec videnog, vrtoglavice, straha ili može osjecati cudan miris bez izvora. Ovo iskustvo poznato je kao aura. Ono može, ali i ne mora biti popraceno punim, složenim parcijalnim napadajem. Lijecenje padavice uglavnom se odvija ljekovima protiv konvulzija, medu kojima se nalazi karbamazepin (Tegatol), fenitoin (Dilantin), valporoicna kiselina (Depakote), fenobarbiton, primidon (Mysoline), etosuksimid (Zarontin) i klonazepam (Klonopin).

Ovi lijekovi pomažu pacijentima u oko 70% slucajeva. Daljnjih 10% pronalazi pomoc u nekoj od njihovih kombinacija. Ipak, žarišni napadaji i padavica sljepoocnog režnja slabo reagiraju na te lijekove. Isto tako, vrlo su zabrinjavajuce popratne pojave lijekova protiv konvulzija, kao što su omekšavanje kostiju, anemija, oticanje desni, dvostruki vid, gubitak kose, glavobolja, mucnina, smanjeni libido, impotencija, depresija i psihoza. Predoziranje ili reakcije nepodnošenja mogu dovesti do gubitka koordinacije pokreta, kome, pa cak i smrti. Za antikonvulzivna svojstva kanabisa zna se još od davnih vremena. Ona su istraživana i u 19. stoljecu; ovakva terapijska upotreba Marihuane jako jako je zanemarena u posljednjih sto godina. Jedna od rijetkih iznimki bio je kratki clanak koji su napisali J. P. Davis i H. H. Ramsey, a koji je objavljen 1949. godine. Oni su proucavali djelovanje dvaju srodnika tetrahidrokanabinola na petero hospitaliziranie djece s teškom grand mall padavicom koja se nije mogla adekvatno kontrolirati standardnim lijekovima protiv konvulzija, fenobarbitonom i fenitoinom.
Cetvero se djece gotovo u potpunosti oslobodilo napadaja, a peto ih se potpuno oslobodilo. Isto tako, postoji nevjerojatno velik broj slucajeva kod kojih su ljudi ublažili ili potpuno uništili napadaje padavice. O tome, kao i o mnogim pozitivnim ucincima Marihuane vlade država danas šute. Multipla skleroza Multipla skleroza je bolest gdje tjelesni imunološki sustav napada živcane stanice. Marihuana može sprijeciti multiplu sklerozu u napredovanju. Multipla skleroza je poremecaj kod kojega su djelici mijelina, tj. zaštitne ovojnice živcanih vlakana u mozgu i u kralježnici uništeni, a normalno funkcioniranje samih vlakana je prekinuto. To je zapravo imunološka reakcija kod koje sustav tjelesne zaštite postupa s mijelinom kao sa stranim tijelom. Simptomi se obicno pojavljuju u ranoj odrasloj dobi, a zatim odlaze i vracaju se nepredvidljivo godinama. Postoje napadaji koji traju od nekoliko tjedana do par mjeseci, a bolest se u vecini slucajeva nikada ne povlaci u potpunosti. Na kraju, uz postupno pogoršanje tjelesnog stanja nastupa i potpuna nemoc. Povratak bolesti mogu uzrokovati povrede, upale ili stres.
Medicinski stručnjaci traže od Evropske unije da legalizuje marihuanu jer je to neophodno za nauku. tacno.net

Na rubu znanosti – Priča o konoplji

http://www.youtube.com/watch?v=rrPttLXrdX4

TKANJE: 1. SADNJA I OBRADA KONOPLJE, 2. IZRADA PREĐE OD VUNE KONOPLJE I PLETENJE

http://www.youtube.com/watch?v=mDP9F5Xbksg

Поиск по сайту: